nedjelja, 30.12.2007.
Prava dopuna svega i ispravak zadnjeg posta
METAL ŽANROVI I BUDUĆNOST METALA
Danas postoji jako mnogo bendova koji misle da sviraju metal, i to sve nazivaju nu-metal, ali istina je da ta njihova muzika nema veze s metalom, kao što ni oni nemaju. Ovi bendovi ne predstavljaju slijedeću generaciju heavy metala, niti slijedeću evoluciju stila i strukture. Nova generacija novih heavy metal bendova će sigurno doći. Ovo je doba u kojem po prvi put se naturalističke stvari povezuju s dogatičnim i više nije dovoljno biti fin i čovječan, tako kažu novi ideali. Individalni radovi će donijeti haos i promjene. Slijedeća evolucija metala bi se trebala dogoditi u kompoziciji, a ne u formi.
Mnogi metal bendovi, naročito power metal bendovi, se inspiriraju Tolkienom, ali isto i skandinavskoj i drugim mitologijama (npr. Blind Guardian i Rhapsody). Mnogi doom i goth metal bendovi pišu pjesme koje su inspirisane Lovecraftovom i Poeom. Ova današnja ideologija, koja je anti-kršćanska, anti-nacistiška, … ima slijedeće u sebi: nihilizam, moralni ponos, osjećaj za zaštitu okoline, melodične pjesme, antimoral i čast.
Postoji jako mnogo metal žanrova, a ovo su neki od njih: heavy metal, black metal, thrash metal, british metal, new wave of british heavy metal, goth metal, death metal, doom metal, hair metal, neo-classic metal, power metal, progressive metal, punk metal, grindcore, scandinavian metal, speed metal, sympho black metal, industrial metal, alternative metal, pop-metal, nu-metal i rap-metal. Ova 4 zadnja i nemaju baš puno zajedničkog sa standardnim metal zvukom i ne bi ih se uopšte trebalo tretirati kao vrste metala.
U globalu metal nije komercijalna muzika i nije za široki auditorijum. Metal fanovi žive za metal. Premda dosta osporavan metal se uspio održati od svog početka pa sve do danas kao jedan od najoriginalnijih i najiskrenijih pravaca muzike i umjetnosti uopšte. Iza riječi metal krije se čitava jedna ideologija kako muzička tako i životna.
Živite metal, mislite metal, slušajte metal, ostanite metal !!!
.
PERIODI METALA
Metal muzika postoji već oko 30 godina i u tom periodu se dosta mijenjala i usavršavala. Kritičari su podijelili taj period na 4 manja perioda:
I period (1969-1983),
II period (1983-1988),
III period (1988-1966) i
IV period (1996-sadašnjost).
U prvom periodu pored početaka (proto-metela) najznačajniji su bendovi tzv. New Wave Of British Heavy Metala (NWOBHM): Black sabbath, Iron Maiden, Motorhead, Judas Priest koji su udarili temelje metalu i generacijama koje će doći. Oni su sav blues odbacili, tempo ubrzali i zvuk učvrstili. Zadržali su samo značajni, žestoki, brzi i čvrsti metal zvuk. Nikada nisu pokušavali osvojitii veliki broj slušaoca; to je bio čisti metal, napravljen za ljubitelje metala. Inače metalci vole istaknuti da uostalom metal i nije za svakoga. Najekstremniji u ovom periodu bili su Venom i Motorhead. Zajedničko im je bilo nestandardni način pjevanja čistim vokalom, s tim što je Venom još imao (i danas još uvijek) provokativne tekstove usmjerene protiv boga, slaveći sotonu.
Drugi period je pravi procvat metala svugdje na svijetu. Pojavljuju se različiti metal žanrovi počevši od speed metala koji se ubrzo pretvorio u thrash, pa do death i black metala. Venom kao bend najzaslužniji je za početak black metala, a Bathory i Hellhammer su taj rani black metal od Venoma dalje razvili. Oni su više atmosfere unijeli u metal, a pamte se po skoro ne-ljudskim vokalima. Američki bend Slayer zaslužan je za početak death metala, a uslijedio je čitav niz odličnih death metal bendova: Sepultura, Death, Morbid Angel… Njihove ideje su bile apokaliptične i haotične. Jedan od najznačanijih bendova ovog perioda i svakako jedan od najomiljenijih bili su Metallica, koji su počeli sa speed metalom koji se ubrzo pretvorio u thrash; bend koji je možda i najzaslužniji za koliku toliku popularizaciju metala. U Njemačkoj ovo je početak sjajnog thrash tria Sodom, Destruction i Kreator koji su po mnogima kraljevi europskog thrasha, dok su za kraljeve američkog thrasha važili Metallica, Megadeth i Anthrax.
Treći period je period postmodernog metala. Death metal je pomogao black metalu da se učvrsti kao žanr, koji je na neki način varijanta deatha. Također ovo je i doba kojeg se ljubitelji metala, a naročito Metallicae nerado sjećaju. Naime, jedan od predvodnika metala – Metallica se promijenila i postala prekomercijalna i faktički napustila metal koncepciju. Bio je to težak udarac za fanove, ali i za čitav metal. Jedina dobra stvar u ovom je bila zapravo black metal, jer ovo je doba poznate skandinavske metal-eksplozije (naročito švedska scena). Inspirisani Celtic Frostom, Sodomom, Bathoryjem, bendovi Darkthrone, Immortal, Emperor, Burzum, Enslaved, Havohej, Gorgoroth i Graveland ostavarili su impozantan zvuk u metal muzici. Black metal se brzo razvijao i jačao i od 1991 pa do 1996 je producirao nekoliko podžanrova koji su se oko slijedećih ideologija polarizirali: ja ispred svega i sviju, sve uništiti, ili oko neke varijante hedonističke ili naturalističke ideologije. Njihovi tekstovi bili su žestoki, zvuk još zešći i sa sopstvenom formom i varijantama tema bili su izrazito haotični i znali su itekako dobro kako treba pisati pjesme. Dimmu Borgir, Cradle Of Filth, Dark Funeral predstavljaju drugi val black metal bendova koji su tek pravo popularizirali i podigli black metal. Inače u ovom periodu još je značajno istaći i pojavljivanje velikog broja power metal bendova koji su se uglavnom inspirirali NWOBHM bendovima, a njihova izvedba je bila samo jača i brža, sličnija death metalu u tom pogledu samo čišća u svakom obliku.
Četvrti period započeo je 1996. i traje do danas. Apokaliptizam black metala dosegao je vrhunac u Norveškoj
sceni. Underground polako odumire zbog vlastitih stavova koji se čine da nemaju uopšte logike. Čak je i black metal velikim dijelom prešao u mainstream, a također je i očigledna sve veća upotreba klavijatura koje bi trebale poboljšavati muziku s dozom mračne atmosfere. Po mnogima je Cradle Of Filth preuzeo tron black metala, premda se dosta udaljio od standardnog black metala miješajući pri tome svoju muziku s još par žanrova.
METAL
Prvi proto-metal se pojavio s omladinom koja su rođena nakon 2. svjetskog rata. Heavy metal, koji je uglavnom o smrti i patnji, kao muzika priča o padu zapadnog društva i morala, koji je još i filozof Nietzsche vidio. Estetski to je muzika koja je koncetrisana oko buke i žestine, ali također i oko ljepote i logično jasne strukture, koja je na neki način i transcendentna. Kod metala strukturu svake pjesme tvori središnja, centralna melodija. Metal predstavlja pravi jezik muzike pri tome pokušavajući da vrati smisao muzici. Početak metala bio je nihilističan, taman i pomalo morbidan. Na metal su utjecali od primitivnog bluesa, klasične stvari pa sve do anti-rock/heavy kulture. Metal se pojavio ‘70tih. Bendovi kao što su Led Zeppelin, Black Sabbath, Judas Priest, Iron Maiden i Motorhead su svijetu predstavili metal kao jednu novu inovaciju u svijetu muzike. S muzičke strane oni su dosta preuzeli od bluesa, rock’n’rolla s tim što su roll odbacili, i preuzeli jake i moćne riffove. Mnogi kritičari tvrde da je metal samo jedno adolescentno iskustvo i da teenageri, uglavnom bijelci, čine najveći dio metal auditorijuma. Isti također smatraju da se kod metala ništa drugo ne radi osim do stvaranja buke i “udaranja’ bubnjeva. Realno gledajući veći dio metala nije ništa drugo nego troakordno riffanje, ali opet najveći dio metal bendova daju veliki značaj na tehničke mogućnosti. Priznali to ili ne, metal gitaristi su uvijek bili i uvijek će biti inovatori u tehnici, tempu i umjetnosti uopšte. Pjesma je koncentrisana oko riffova, sa solom koji je besprijekoran. Svaki ritam je prilično jak, na neke momente čak podsjeća i na vojne koračnice. Počevsi od bubnjeva pa do gitara najvažnije je biti tvrđi i jači što je moguće.
TEORIJE METALA
Metal muzika je najglasnija i najčvršća muzika na svijetu. Bez obzira što metal često dovode u vezu s a sotonizmom, bit metala uopšte nije u tome, svaki bend ima svoja uvjerenja. Postoje kako kršćanski tako i anti-kršćanski sotonistički i paganski bendovi, ali najčešće nije religija ta koja je glavni dio njihove muzike. Postoje 4 osnovne teorije o tome ko je započeo s metalom. Neke od tih zvuče pomalo apsurdno, ali naveli su ih priznati muzički stručnjaci. Prva teorija kaže da je bend Black Sabbath započeo s heavy metalom i to 1970 (album Paranoid), a bend koji je naziv izmislio je Judas Priest 1976 s njihovim drugim albumom “Sad Wings Of Destiny”, naročito s pjesmom “The Ripper”. Iron Maiden je prvi heavy metal bend koji je od početka svirao (i još sviraju) heavy metal, jer Black Sabbath i Judas Priest nisu do 1976 snimali metal albume (npr. “Technical Ecstasy” I “Rocka Rolla”). Druga teorija kaže da je heavy metal prvi put korišten još kod Steppenwolfa (pjesma iz ‘60tih “Born To Be Wild” i dio koji ide “I like smoke and lightning, heavy metal thunder”). Ovdje bi bilo pravilno navesti da se ovdje po prvi put samo čuje ta riječ, što ne znači da su oni
i svirali heavy metal. Treća teorija kaže da su Led Zeppelin tvorci heavy metala i to još prije pjesme “Kashmir”. Četvrta, najčudnija teorija, kaže da početak heavy metala seže još iz doba Beatlesa i pjesme “Helter Skelter”, a da su Led Zeppelin i Black Sabbath samo taj zvuk digli na jedan viši nivo. Lično se jedino slažem s prvom teorijom, ali treba sva mišljenja i teorije navesti da bi se došlo do istine.
srijeda, 26.12.2007.
Još nešto da nadodamo ....
Dakle, o čemu se sada ovdje radi. Pa, zapravo želim štogod reći o glazbi koja je najavljena u naslovu, o njenoj braći i sestrama te današnjim trendovima i zbivanjima na glazbenoj sceni.
Ne želim da ovo ispadne forsiranje i nametanje mojih stavova. Nipošto. Samo želim pojasniti HM običnim laicima kojima je naša glazba tek buka. Nepravedno je i namjerno iskrivljavana slika o metalu od medija i određenih grupa ljudi i do dan danas je ostao dio sub-kulture, jer je taj sub prefiks njegova gotovo osnovna karakteristika. Ako se popularizira, pretvara se u pop hibiride, nešto kao Guns’n’Roses za koje će svaki pravi metalac reći da su false-metal (eng. - lažni-metal).
Metal kao smjer je začet sredinom 60-ih prošlog stoljeća. Pioniri metala su Alice Cooper, Black Sabbath, Cream, Jimi Hendrix, Iron Butterfly, Steppenwolf, Deep Purple, Uriah Heep i još mnogi drugi. Bitno je naglasiti da se njihova glazba i danas sluša i da je besmrtna. Tu su dakako i neizostavni Led Zeppelin koji su smatrani najvećim bendom svih vremena, uopće. Ironično s obzirom na ime koje su si dali, jer su mislili da će propasti kao olovni zeppelin! To su, dakle, temelji koji obećavaju dobar razvoj.
Na kasnije trendove utječu i bendovi kao Judas Priest koji uvode kasnije opće prihvaćeni koncept dvojice gitarista, Queen koji široko eksperimentiraju, Kiss po kojima se performance uzdiže na najviši nivo – koncerti postaju show sa balonima, vatrometima, šminkom i odjećom…
70-ih HM doživljava stagnaciju i punk stupa na scenu. Svojom brzinom, jednostavnošću, i energijom će punk kasnije imati utjecaja na thrash metal.
NWOBHM je svakom metalcu poznata kratica – New Wave Of British Heavy Metal. Ovaj će pokret, iako relativno kratka vijeka, dati presudne smjernice novim generacijama metal muzičara. Njegovim krajem se metal plako počinje muđusobno diferencirati u podskupine.
Pioniri i utemeljitelji HM, kao i nositelji NWOBHM se klasificiraju pod CLASSIC HM jer su oni uzor svima, oni su obrasci, klišeji (u pozitivnom smislu).
1973/74 izlazi debi album nevjerojatno energične grupe metal fanova koji osnivaju bend pod (ukradenim) imenom Metallica. Žare i pale dotad neviđenom žestinom koja je i sada pojam, te progovaraju o socijalnim temama. Oni su utemeljitelji THRASH (eng.-razbij, slomi) metala.
BLACK metal je se nazirao od početka djelovanja grupe Black Sabbath koju su mnogi držali za sotonističku grupu zbog explicitnih tekstova, iako su sami članovi bili protiv toga. Jedan od najjačih utjecaja je bend Venom. Kasnije se javljaju bendovi kao Samael, Satyricon, Cradle of Filth i Moonspell.
Treba reći da se black metal odvojio, kao melodičniji i umjereniji stil, od DEATH metala (neki samtraju Motőrhead kao začetnike)– najekstramnijeg oblika metala čiji tempo varira od ultra brzog, do doom-olikog, puž-sporog, vokali nalikuju na smrtni hropac umirućeg na spravama za mučenje. Hellhammer's Apocalyptic Raids, Death's Scream Bloody Gore, Possessed's The Seven Churches, Bathory, Napalm Death su neki od tog stila.
Svaki metal bend je unikat i kupi ujecaje od drugih bendova i na taj način proizlazi šarolikost HM.
DOOM, SPEED, BIKER, WHITE, GOTHIC, INDUSTRIAL, GLAM, POWER, PROGRESSIVE, SHOCK su uz već spomenute neki ogranci HM. I to nisu svi!
Evo, nakon što sam u najkraćim crtama rekao par riječi o HM moram reći nešto o njegovom karakteru. Riječima legendarnog Lemmya iz Motörheada, metal je glazba čistog užitka, pobune bez razloga. Muzika da iživcirate roditelje.
Kao i svaka druga, HM je prije svega glazba, sredstvo za izržavanje emocija, ideja, stavova, srukture ličnosti. To što je puna energije, žestoka, destruktivna, brza i beskompromisna – to su zaprvo njene osobine i osobine metal fanova. Ako niste takva osoba, ne možete je razumjeti – taj gnjev, bijes, tu nenergiju, nezadovoljštinu koja se mora ispucati, iživiti (od glag. iživljavanje).
S druge strane, metal jer senzibilan, nježan, melodičan, lirski i tužan. Kao laicima, najbolje su vam poznate Metallica balade kao Nothing Else Matters, The Unforgiven, Fade to Black itd. Tu se odražava ujecaj bluesa i briljantnost metala kao glazbe. Legende kao Iron Maiden također imaju, po meni, neke od naljepših rifova koji su tako melodični da ih užitak svirati, i opet i opet...
Vjerovali ili ne, ja sam u jednoj fazi svoje mladosti/djetinjstva slušao ni manje ni više nego Hip-Hop! I nije mi ležao. Onda sam na ekskurziji u 8. raz. osnovne poslušao nešto Metallice. Obrat je bio trenutan – prekrstio sam se u metalaca iste skunde kad sam stisnuo onaj Play na walkmanu i kad su Kirk i James zapržili. Nema više ni TBF-a ni Tram 11, ništa, ništa, samo Metallica i HM. Iako (realivno) kratko slušam metal, ja metalac oduvijek bio, samo što neko vrijeme toga nisam bio svjestan. Načelo HM jest, ako si sada metalac – UVIJEK ćeš biti, a ako nisi sada – NIKADA nisi ni bio. “Stripes of a tiger don’t wash away!” – Manowar (eng.-Pruge u tigra se ne daju oprati/ne blijede).
Ovakav tip razmišljanja donosi sa sobom i svoje simbole – duga kosa, apsolutno crna odjeća, koža, kožne narukvice, čizme… Ali, pazi se putniče, lažni proroci će te u stranputice navesti. Jao, ima i onih, ima ih mnogo, koji obešćašćuju majice metal bendova ulazeći u disko klubove, plešući na Jolu! To su primitivni oblici života, jednostavnije amino-kiseline koje se kite tuđim perjem.
I sada, idemo na aktuelne teme – NU-Metal. Činjenica je da je poharao Ameriku, a mediji kao MTv uječu na djecu po cijelom svijetu i doprinose popularizaciji tih trendova. Metal mišljenja su podjeljena što se tiče NU-Metala ili kako se u narodu naziva Hard Core. Dok ga neki kao ja osuđuju (ja npr.) da je samo prolazni trend koji će zamrijeti kao i sve što je emitirano na MTv-u (čast iznimkama), drugi (kao S. Gorički – tekstopisac HM glasila “United Forces”) ga žele prigrliti kao još jednu SESTRU HM. Moje pravilo, ako u bendu nema ili nije bilo ni jedne dugokose zvjerke – to nije metal bend. Osim toga, alergičan sam na rappanje, sve one crnačke fore – lančine, mahanje rukama, DJ s*itove… Ipak, poštujem Slipknot koji je unikat, iznimka, i zanima me što će nastati od te biljčice.
Dakle, i dalje mašite glavama, uz legendarni HM pozdrav – UNITED WE STAND!
utorak, 18.09.2007.
BLACK METAL - povijest žanra
Kao vrijeme prapočetaka black metala mogao bi se smatrati početak osamdesetih. Naime 1980. godine britanski bend Venom objavljuje svoj prvi demo nazvan jednostavno “Demon”. Nakon toga, 1981. uslijedio je album nazvan “Welcome to hell”, a već sljedeće, 1982, izlazi album vrlo prljavog zvuka (za to vrijeme) i važnog imena za povijest cijelog jednog žanra, “Black metal”. Iako, tehnički gledano, na prvi pogled Venom nije odskakao previše čak ni od prosječnog heavy/speed metal benda, ipak su svojim prljavim live nastupima ponudili bitno drugačiju sliku. Uz Venom, u te prapočetke mogao bi se, ili bolje reći morao, svrstati i danski Mercyful Fate.
Nadalje, sredinom osamdesetih, javljaju se dva ključna benda za nastajanje black metala u glazbenom pogledu, Celtic Frost i Bathory. Najvažniji doprinos švicarskog Celtic Frosta black metalu je njihov prvi album “Morbid Tales” izdan 1984. godine.
Dalje na sjeveru, točnije u glavnom gradu Švedske, Stockholmu, mladi Borje Forsberg 1983. godine osniva svoj bend Bathory. Već sljedeće godine izdaje istoimeni album uz Fredrica Hanoia na basu, te Vansa McBurgera na bubnjevima. Nakon toga, 1985. izlazi drugi album pod nazivom “The Return”. Ta prva dva albuma mogla bi se svrstati u izrazito sirov speed metal.
Dvije godine nakon toga izlazi Quorthonovo (pseudonim Borjea Forsberga) remek-djelo “Under the sign of the black mark”, album koji je definitivno oblikovao smjer u kojem će se kasnije black metal razvijati. Nakon toga, što se Bathory i black metala tiče uslijedila su još dva jednako legendarna izdanja, “Blood Fire Death” (1988.) te “Hammerheart” (1990). Za Bathory valja napomenuti da je prvi bend tog usmjerenja koji je uveo nordijsku mitologiju kao tematiku većine svojih tekstova.
Još malo dalje na sjeveru, u Norveškoj je osnovan Mayhem (1983.), čije ime je preuzeto iz Venomove pjesme “Mayhem with mercy”. Prvi demo izdali su 1986. godine pod nazivom “Pure fucking armageddon”. Uslijedilo je još nekoliko demo izdanja te za mnoge remek-djelo undergrounda, EP “Deathcrush”. Glazbeno bi se sve to moglo svrstati u još malo prljaviji thrash od uobičajenog, no još uvijek to nije bio black metal.
Ovdje polako dolazimo do rođenja black metal scene (pod izravnim utjecajem Bathorya i Celtic Frosta), zapravo bi smo gore navedene bendove mogli opisati kao fetus cijelog blacka koji se konačno razvio do svojeg vrhunca te je dijete napokon rođeno!
Count Grishnackh (Varg Christian Vikernes) iz Bergena u Norveškoj, napušta bend zvan Old Funeral te osniva svoj vlastiti jednočlani bend Burzum. Bend je to koji je trebao stvoriti bolju stvarnost u stvarnom svijetu, izjavio je jednom Varg Vikernes. Burzum inače znači tama (ili svjetlo, ovisno o osobi, da parafraziram Vikernesa) na black speech-u iz mitologije J.R.R. Tolkiena. U početku stvaranja ovog legendarnog benda bilo bi neopisivo pogrešno izostaviti okruženje u kojem se tada nalazio mladi Varg, a i ostali black metal muzičari.
Često se znao nalaziti sa svojim “RPG prijateljima” izvan Osla, u šumama kako bi se mogli boriti batinama, samo da barem malo osjete užitak stvarnosti. Želja mu je bila stvoriti, to jest oživjeti davno zaboravljenu magiju! “The idea with Burzum was not only to make original and personal music, but also to create something new - a "darkness" in a far too "light", safe and boring world.” (Varg Vikernes - A Burzum story)
Otprilike istovremeno, počinju djelovati ovi ključni bendovi: 1986, Kolbotn - Darkthrone (u početku death metal, prvi demo 1988, “Land of frost”); 1989, Bergen – Immortal; 1990, Oslo – Satyricon; 1991, Notodden – Emperor; 1991, Haugesund, Enslaved. Na samom početku devedesetih magija je zaista oživljena, a black metal započinje svoj kratak i buran život. Postoji još jedan bend koji počinje djelovati gotovo usporedno s norveškom scenom, Graveland iz Poljske (“Carpathian Wolves”, 1994).
Euronymous, osnivač Mayhema, otvara prodavaonicu nazvanu “Helvete” (pakao na norveškom) te osniva label “Deathlike Silence Productions” koji u početku okuplja (ili barem pokušava okupiti) black metal bendove. Godine 1992. izlaze albumi koji zapečaćuju black metal za sva vremena! Dakle: Burzum – “Burzum”, Immortal – “Diabolical Fullmoon Mysticism”, Darkthrone – “A blaze in the northern sky” (atmosferičan uvod u album koji završava riječima – We are a blaze in the northern sky! – savršeno opisuje duh tog vremena), Emperor – “Wrath of the tyrant”, Enslaved – “Yggdrasill”. Najjače oružje tih početaka bila je atmosfera pojačana sirovom, ali prirodnom produkcijom.
Svaki bend nosio je nešto unikatno svojstveno samo njima. Bila je to mračna i uglavnom brza glazba koja je svojom hladnom atmosferom zaista budila davno zaboravljenu magiju. Većina tekstova bila je posvećena prirodi, paganizmu, starim i zaboravljenim vremenima, dok je bilo i onih oštro usmjerenih protiv kršćanstva. Danas, nažalost, prevladava mišljenje da su tekstovi uglavnom bili o sotonizmu i blasfemiji, iako je takvih u samom početku zapravo bilo dosta manje od ostalih.
Članovi Immortala (Abbath, Demonaz) ideje za svoju glazbu pronalaze u predgrađu Bergena, na mjestu imena Blashyrkh. Među starim ruševinama stvaraju svoj unutarnji svijet koji postaje osnovna inspiracija njihove glazbe. Mnogo je onih koji misle da black metal nema veze s Norveškom i njenom prirodom, ali istina ja zapravo suprotna. Norveška je prepuna starih i neistraženih šuma, fjordova, vječno bijelih vrhova, starih ruševina… Kako da nešto takvo ne utječe na mlad um koji želi stvarati? Kako gotovo vječni mrak u norveškom podneblju može ne utjecati na tad mlade black metal muzičare!?
Grupa muzičara (odjevena u prigodnu vikinšku odjeću) iz gore navedenih bendova brzo je prešla s riječi na djela i kreću u istjerivanje kršćanstva iz Norveške. Prvi napad dogodio se 06.06.1992. godine na Fantoft crkvu. Od tada je spaljeno blizu trideset crkava. Zanimljivo je da se prvi veliki vikinški napad usmjeren protiv kršćanstva zbio istog datuma - Lindisfarne 06.06.793. godine.
Neki od sudionika, poput Varga Vikernesa, bivaju uhvaćeni, ali u početku nije bilo nikakvih određenih dokaza. Drugi način na koji su djelovali bilo je napadanje na bendove koji nisu bili dovoljno "istinski", poput npr. Theriona. No, ti mladi (najmlađi Grutle Kjellson iz Enslaved tek četrnaestogodišnjak) black metal muzičari nisu zaboravili djelovati i na drugi, iznimno važan način, glazbeno! Satyricon 1993. izdaju “The dark medival times”, genijalan album s legendarnom atmosferom potpomognutom netipičnim akustičnim dijelovima. Tema albuma, kao što mu samo ime govori, bio je srednji vijek i kuga koja je 1349. godine pokosila dvije trećine norveškog stanovništva te njome završava tzv. zlatno doba Norveške.
Darkthrone 1993. godine izdaju svoj treći album (prvi, “Soulside Journey”, izdan je 1990. i spada u death metal, dok je drugi, black metal album, “Under a funeral moon”, objavljen 1993). Također, te iste godine Immortal izdaju svoj “Pure Holocaust”, album koji je specifičan po svojoj nevjerojatnoj brzini. Ni Emperor i Enslaved nisu ostali dužni, već izdaju split “Emperor/Hordanes land”. Mayhem izdaju live album “Live in Leipzig”. Originalno, album je snimljen 1990, tako da na njemu pjeva legendarni vokal Dead koji je počinio samoubojstvo godinu kasnije. Burzum 1993. izdaje “Det som egang var” (eng. “What once was”), također fenomenalan album, s još boljim coverom. Još bih samo napomenuo da je daleko najjače oružje svih tih izdanja bila, i još uvijek je, atmosfera!
Cijelo to vrijeme napadi na crkve i groblja nisu prestajali, a u gašenju požara poginuo je i jedan vatrogasac. Kako je vrijeme teklo, odnos između Vikernesa (Burzum) i Euronymousa (Mayhem) postajao je sve napetiji. Varg od Euronymousovih "prijatelja" saznaje da ga ovaj namjerava ubiti. U kolovozu 1993. godine razjareni Varg odlazi u Oslo raskinuti ugovor s Euronymousom, to jest s njegovim labelom "Deathlike Silence Productions". Prema njegovim riječima Euronymous ga pokušava panično napasti već u svojem stanu! Sve završava vrlo brzo ubojstvom Euronymousa. Varg ga smrtno ubada svojim nožem u glavu.
Nedugo kasnije policija uspijeva doći do dokaza protiv Vikernesa. Tu dolazi do ogromnog napuhavanja medija, pa i same policije o strašnom sotonističkom pokretu! Još jedna povezanost s poviješću - i ovdje se policija (i mediji) odnosila kao kršćanstvo stotinama godina ranije. Sve što je usmjereno protiv kršćanskog društva automatski nazivaju sotonističkim, iako zapravo rijetko kad ima veze s time.
Varg Vikernes osuđen je na dvadeset i jednu godinu zatvora (tad maksimalna kazna u Norveškoj). Mnogi koji su uhvaćeni u paljenju crkava ponovo su privedeni, ali ovaj put s mnogo dokaza, jer izgleda da neki od sudionika ipak nisu bili dovoljno čvrsti da izdrže sav taj pritisak. No, ubojstvom vođe Mayhema i zatvaranjem Vikernesa black metal nije stao. Burzum 1994. izdaje “Hviss Lyset tar oss” (eng. “If the light takes us”) s jednim od najboljih covera u metal glazbi uopće (slika T. Kittelsena – Fattigmanden.) Po mišljenju mnogih najbolji album black metala ikad, koji ima samo četiri pjesme, ukupnog trajanja preko četrdeset minuta. Na albumu je stvorena neponovljiva atmosfera, Vikernes je još jednom uspio u svom naumu - "A dream without holds in reality, it is to stimulate the fantasy of mortals, to make them dream" .
Enslaved pak izdaju epski Viking/black metal album (oni su jedni od tvoraca tzv. Viking metala) “Vikingligr Veldi” te iste godine izlazi i njihov drugi full-length album “Frost”. Satyricon izdaju vjerojatno svoj najbolji album nazvan “Shadowthrone”.
Album koji definitivno spada među najbolja black metal ostvarenja svih vremena izdali su te godine i Darkthrone – “Transilvanian Hunger” (unutar bookleta može se naći natpis NORSK ARISK BLACK METAL). Još dok je Euronymous bio živ, Mayhem snimaju “De mysteriis Dom Sathanas” (eng. “Lord Satan's Secret Rites”). Album izlazi 1994. i uz ostale genijalne albume te godine također postaje jedan od najvažnijih black albuma. Na albumu bas svira Varg Vikernes. Još jedno remek-djelo izdano je 1994, Emperorov “In the nightside eclipse” (na albumu neke od tekstova piše Mortiis).
Negdje u tom vremenu, 1993/94. godine, zahvaljujući medijima black metal postaje gotovo preko noći popularan. Dva su najpoznatija benda iz tog perioda, Cradle of Filth (osnovani 1991. u Suffolku, Velika Britanija) i Dimmu Borgir (osnovani 1993. u Oslu, Norveška). Za oba benda ne bi se moglo reći da su od početka bili black metal. Bili su to bendovi koji su jednostavno htjeli svirati neki mračniji, ili čudniji death metal (Cradle of Filth), ali zahvaljujući medijima vrlo brzo svoj stil prilagođavaju tad odjednom iznimno popularnom black metalu. Cradle of Filth izdaju 1994. “The Principle of Evil Made Flesh”, te 1996. “Dusk and her Embrace”. Oba su albuma bila dobro prihvaćena.
Vrlo slična stvar događa se s Dimmu Borgirom koji 1994. izdaju svoj prvi album nazvan “For All Tid” (eng. “For all time”), album vrlo melankoličnog zvuka. “Stormblĺst” je ime albuma koji izdaju 1996. Također, kao i kod Cradle of Filth, album je vrlo dobro prihvaćen.
Oba benda kasnije potpuno napuštaju ideale i vizije (u glazbenom smislu) ranog black metala, kojem, budimo iskreni, nikad istinski nisu ni pripadali.
Cradle of Filth i Dimmu Borgir kreću brzo i sigurno mainstream putem te sve više pridodaju izrazito orkestralne elemente svojoj glazbi, a pjesme polako dobivaju i neke pop elemente. Tu dolazi do zablude da je cijeli black metal bio potpuno sotonistički pokret, kao i do zablude da su tekstovi pjesama zapravo sotonistički. Naime, tek u vrijeme stasanja Cradle of Filtha i Dimmu Borgira novi bendovi počinju s uglavnom isključivo sotonističkim (ili vampirskim) tekstovima (osobito navedeni Dimmu Borgir, te Cradle of Filth na kasnijim izdanjima). Zabludu pojačavaju još mnogi novonastali bendovi poput Dark Funerala (osnovan 1993. u Stockholmu).
Sredinom devedesetih ideja black metala polako, ali sigurno, počinje blijedjeti. No ipak “stare” snage još uvijek izdaju vrlo dobre albume kojima black dolazi do vrhunca, nakon kojeg počinje nezaustavljivo tonuti. Immortal 1995. izdaju “Battles in the north” (na albumu se nalazi pjesma koja se može smatrati himnom Immortala, “Blashyrkh - mighty ravendark”), Darkthrone 1995. “Panzerfaust”, Burzum 1996. “Filosofem”, Emperor 1997. nakon duže stanke (zbog paljenja jedne crkve, gitarist Samoth je optužen i završava u zatvoru, tako da bend miruje sve do njegova izlaska) “Anthems to the Welkin at Dusk”. Satyricon izdaju “Nemesis Divina” (1996.). Pjesmu “Mother North” s tog albuma, mnogi vole nazivati himnom black metala. Poljski Graveland izdaje nekoliko fenomenalnih albuma, “Thousand Swords” 1995, “In the Glare Of Burning Churches” 1996, “The Celtic Winter” 1996. godine. Enslaved polako sve više bruse svoj vlastiti stil i 1997. izdaju “Eld”. Bilo bi nepošteno ne spomenuti Mortiis koji izdaje dva ambijentalna albuma koja atmosferom definitivno spadaju u black metal, a to su “Fřdt til ĺ Herske” (eng. “Born To Rule”) 1993. i “Ĺnden Som Gjorde Opprřr” (eng. “The Spirit that Rebelled”) 1994. godine.
Iako bez Euronymousa, Mayhem 1995. izdaju novi live nazvan “The Dawn of the Black Hearts”. Jedan dio snimljen je u Lillehammeru 1986, a drugi dio u Sarpsborgu 1990. tako da na tom albumu pjevaju i sviraju tad još živi Dead i Euronymous. Zanimljiva stvar kod ovog albuma je cover. Kad je Dead 1991. počinio samoubojstvo, Euronymous ga je prvi pronašao. Bio je zadivljen njegovim mrtvim tijelom (Dead si je prvo razrezao vene na obje ruke, a onda si raznio glavu sačmaricom) tako da ga je odlučio slikati i slike kasnije iskoristiti za cover live izdanja.
Ovdje dolazi do nestajanja prvobitnog black metala. Sve je više novih bendova koji imaju vrlo malo osjećaja za temelje tog glazbenog pravca, ili može se reći pokreta. Sva ona magija počinje nestajati u forsiranju sotonizma, neprirodne produkcije i apsolutnog neznanja o onome što je black metal trebao predstavljati. Sve postaje samo još jedan, tvrdo ograničen žanr. Samo još jedna sub-kultura koja guši samu sebe.
Darkthrone se počinje polako gubiti među svojim novim izdanjima u kojima ne donose gotovo ništa novo (između ostaloga, izdaju “Plaguewielder”, prvi album na kome koriste kristalnu produkciju što je možda i najveći šamar glazbi koja jednostavno nije smjela postati komercijalna, no odmah zbog kritika fanova prelaze na stari zvuk). Satyricon pak izdaju “Rebel Extravaganza” kojim se kilometrima udaljavaju do svojeg ranijeg black metal zvuka.
Immortal izdaje nekoliko vrlo dobrih albuma, iako manje agresivnih nego što je to bio slučaj sa ranijim izdanjima. Godine 2002. izdaju “Sons of northern darkness”, svoj zadnji album nakon kojeg se raspadaju. Enslaved, s druge strane, odlazi (na pozitivan način) duboko u progressive vode.
Godinu prije Immortalovog “Sons of northern darkness”, Emperor izdaju svoj, također zadnji album – “Prometheus”. Nakon toga bend prekida s radom uz objašnjenje da su postigli sve što se u granicama black metala može postići.
Varg Vikernes potpuno napušta black metal uz objašnjenje da je metal nearijevskog podrijetla i okreće se čisto elektronskoj glazbi. Snima dva ambijentalna albuma, “Daudi Baldrs” 1997. i “Hidskjalf” 1999. Nakon toga Burzum kao bend prestaje postojati.
Naravno mnogi će reći, pa black metal postoji još uvijek! Pa pogledajte samo koliko bendova ima! No baš u tome i je stvar, bit svega bila je originalnost, stvaranje nečeg novog, bježanje od dosadne stvarnosti u neki svijet gdje magija još uvijek postoji! A danas su tu samo stotine bendova bez prave vizije i spontanosti, jednog stila, jedne sub-kulture (postoje rijetke iznimke poput austrijskog Summoninga). A magija? Gdje je ona? Ona je kao i prije, ponovo zaboravljena.
nedjelja, 29.07.2007.
NECRONOMICON
Spis od 800 stranica od stanovitog Abdula Alhazreda iz 8. stoljeća naše ere je prema svim dosadašnjim autoritetima s područja magije po ljudsku psihu najopasniji spis na svijetu u cjelokupnoj povijesti magije do današnjeg dana.
Slobodno se može ustvrditi da bi na dražbi knjiga "Ludog Arapa", kako su još nazivali Abdula Alhazreda, bila najskuplje ikad prodana knjiga u povijesti svijeta. Naravno, ako bi bila kompletna po sadržaju i sa svim opisima rituala i formulama za prizivanja.
Oduvijek su rijetki hermetički spisi bili grozničavo traženi od pravih poklonika magije, jer su kao takvi bili brižno čuvani od neposvećenih očiju iz mnogih razloga. Najveći razlog je u tome da je prava vrijednost takvih spisa financijski neotkupljiva ma o kojoj se količini novca radilo. Osjećaj moći i slasti koje proizlaze iz činjenica "imam" i "znam" je naprosto neprispodobiv bilo čemu na svijetu. Istina je, to i nije za svakoga. Tek prenošenjem iz koljena na koljeno, ili slučajnim otkrivanjem, magija biva obogaćena dijelovima takvih spisa i znanja koja idu uz njih.
Jednako tako se je događalo i sa Necronomiconom. Više od 40% sadržaja još nije poznato.
Smatra se da knjige "Velovi (Zastori) negativnog postojanja", Solomonovi "Ključevi", Barrettov "Magus" i Abdul-Kadirova "Knjiga moći" imaju samo manji dio zastrašujućih rituala Necronomicona i to samo ako se pravilno oboje.
Po nekima najveći mag novijeg doba Aleister Crowley je bio vrlo blizu stravičnog svijeta magije Sumerana i njezinom oživljavanju i to kad se je dovoljno približio da postane "kanal" za inteligenciju koja se zove Aiwass i koji mu je izdiktirao tzv. "Knjigu Zakona". Prema nekima, postoje ozbiljne indicije da je kasnije shvatio taj tekst i svu strahotu svoje pogreške. Navodno je shvatio je da se je jedan od Drevnih probio u današnji ljudski svijet i da se krije iza zamaskiranog kršćanskog Sotone i da se je poigrao s njim i njegovim "Novim dobom". Nemoćna "Zvijer 666" nije više mogla reći istinu, ali je istina dokusurila njega. Način kako je umro bi trebala biti pouka, a sve manje sljedbenika na njegovom putu "Knjige zakona" koji tone u zaborav, govori sam za sebe. Nije slučajno da su mnogi koji su od njega počeli, ponešto shvatili i danas su na čelima tipično sotonističkih kultova.
"Satanistički Tarot", najtajanstvenija i najmoćnija knjiga današnjice, a po nekima i najveća knjiga svih vremena, navodno otvara vrata i prema bićima unutarnjeg i vanjskog ljudskog i ne samo ljudskog univerzuma, pa i prema smrtno opasnim stvorenjima Necronomicona. Šapuće se svašta o toj podzemnoj satanističkoj knjizi pa i to da ima glavne poluge za psihu čovjekova ludila, da se samo i isključivo čita, jer ritualno upotrebljavanje izaziva takav suludi strah da je se svi oslobađaju uništavanjem i prestaju se baviti magijom iz straha pred ludilom i smrću. No, o tome drugom prilikom jer je tema Necronomicon.
Tajanstvena osoba Howard Philips Lovecraft iz New Yorka početkom ovog stoljeća počinje pisati zanimljive priče koje same po sebi i ne bi bile tako zanimljive da ne prikazuju zapanjujuća znanja drevnih magijskih vještina. Njegove, uglavnom, kratke priče su bogate podacima iz Necronomicona, a u njima ima opisa ceremonijalne magije koje nije mogao izmisliti ma koliko bio talentiran pisac horora, ili SF-a.
Odakle Lovercraftu toliko konkretnih operativnih rituala i mitova iz spisa koji je zapravo poznat tek od nedavno i to samo u dijelovima? Teško bi bilo izmisliti nešto što bi se ubrzo poklopilo (igrom slučaja?), i počelo tako točno preklapati s jezovitim svijetom Sumeranske magije Drevnih. Sigurno je da bi bilo zanimljivo znati odakle i zašto je to pisao?
Za pretpostaviti je da se Necronomicon bazira na mitovima i ritualima koji prikazuju najstarije dosad poznate bogove svijeta ljudi. Prema nekima (Borghes), ima dvije vrste bogova Sumera. Bogovi takozvanog vanjskog univerzuma koji bi predstavljali Svijetlo i bogova unutarnjeg ljudskog univerzuma koji predstavljaju Tamu. U magiji su poznati kao Drevni.
Necronomicon prikazuje užasnu hijerarhiju Drevnih bogova Tame koji su ljudima oduvijek apsolutni neprijatelji i koji se žele probiti u svijet postojanja ljudske duše, te se realizirati u dominantnom smislu.
Današnji čovjek ne bi imao tjelesni imunitet prema nekad davno iskorijenjenim virusima kada bi se ovi pojavili i lako bi podlegao zarazi. Slično je sa psihom čovjeka koja bi se izložila strahovitim silama zapretenim u Kolektivnom nesvjesnom u formi energija zlih Bogova Tame starih Sumera. Zato se smatra da je Necronomicon sigurno knjiga koju se ne isplati ni otvoriti, a pogotovo ne otvarati psihu prema nama nepoznatim energijama i ljudima teško prihvatljivog naboja.
Analizirajući trenutnu situaciju u odnosu na dostupnost materijala na temu Necronomicona, pogotovo ako se to odnosi na knjige, ili tekstove koji se mogu pronaći na Internetu, nameće se nekoliko zaključaka koje je moguće izvesti i pojedinačno.
Postoji općeniti pristup koji se oslanja na grupna mišljenja istraživača, odnosno magičara koji su odlučili da imaju o tome nešto reći, odnosno dati svoje mišljenje kao osobe koje se bave nekim od vidova magije.
Postoji i individualni pristup gdje pojedinci daju svoje mišljenje o Necronomiconu uspoređujući ga sa dosad poznatim tehnikama magije i u odnosu na međusobne sličnosti i razlike izvlače zaključke o njemu i njegovoj vrijednosti.
Ne mali broj ljudi se je uputio u potragu za mogućim dijelovima teksta i možemo pronaći njihove radove na Netu i pozive "našim" povjesničarima religija, da se uključe i daju doprinos razotkrivanju te misterije.
Drugi dio svojim pozivima pokušava animirati umjetnike, naročito slikare, da daju doprinos na način da iz sfera nesvjesnog pokušaju isčitati simboliku i slikom je iznijeti na područje vidljivog.
Postoje i donacije kojima se pokušava doprijeti do svih eventualnih elemenata magije Drevnih, a koji bi na neki od načina upotpunili sliku stvarne magijske prakse i potrage za vrijednostima koje bi magijsku praksu učinile osobno učinkovitijom.
Biznis projekti iz područja izdavačke djelatnosti grčevito pokušavaju osigurati prvenstvo ne bi li se dočepali najvećeg dijela kolača, ukoliko bi se tekst uspio dokazati, i integrirati u oblike pogodne za knjige, film ili slično.
U svakom slučaju, pojedini mitovi koji okružuju Necronomicon su slični histeriji i u potpunosti zamagljuju njegovu bit i vrijednosti koje proizlaze već i iz mogućnosti da on postoji.
Prednjače, kao i obično, i pogrešno, teze da ga posjeduje knjižnica u Vatikanu koja ga ne želi dati svijetu. To je manipulacija, jer proizlazi da Vatikan posjeduje i kontrolira moćne energije i da je kao takav moćni kontrolor energija koje upravljaju svijetom. Oduvijek sumnjam da crkva sama izmišlja takve priče, da joj odgovaraju i više nego je to vidljivo na prvi pogled.
Slična je teza da ga posjeduju Masoni i da im koristi za manipuliranje kod upravljanja svijetom. Itd.
Po mojem mišljenju, iako to nije samo moje mišljenje, najgori i istovremeno najnajivniji dio opusa koji se danas pokušava prikazati kao Necronomicon, ili njegov bitan dio, su preslikane verzije grupe rituala koji su u tom vremenu bili najobićnije štivo.
Iako je ta religija samo djelomično poznata, mnogi su se usudili u svojem neznanju tvrditi da se radi o dijelovima Necronomicona.
Radi se smiješnom pokušaju jednakom teoriji da su pronađeni dijelovi katoličkog molitvenika na latinskom jeziku opisi vrhunskih rituala kršćanske magije, a to se dokazuje nepoznatim bogovima Jahvom, Isusom, Marijom, Petrom itd.
Dakle, kada ne bi znali dostatno latinski, kada bi nam bili nepoznati običaji i rituali kršćanstva, a imali bismo naznake da se je radilo o moćnoj religijskoj zajednici i kulturi iz prošlog (starog) vremena, vrlo bi lako u svojem neznanju protumačili Molitvenike moćnim magijskim zazivanjem starih bogova.
Evo, toliko o magiji starih Sumera od mene. Religija kao religija. Svi oni koji se nadaju da će recitiranjem na nepoznatim jezicima, nepravilno izgovarajući riječi, bez razumijevanja značenja, bez korijena u osobnom nesvjesnom, bez slika sa snažnim nabojima i artikuliranim idejama o magijskom procesu, svi se oni zapravo bave povećavanjem zbrke bez nade u bilo kakav rezultat osim da ispadnu smiješni i neznalice.
Time ja zapravo ne potirem ideju Necronomicona. Ne pokušavam umanjiti vrijednost spisa "Ludog Arapa", ili bilo koga drugog koji ima nešto za reći na tom području.
No, da se vratim na jezovitu magiju Drevnih, na magiju starih Sumera... Jest, ona je jezovita, ona je sablasna i ona je vrlo opasna po ljudski duh, ali ne sama po sebi.
Ona takva postaje kada je osvijetlimo iz današnje perspektive satanizma. Neki njezini dijelovi daju prilično jasne upute kako spojiti ljudsku unutarnju vatru primordijalnih seksualnih energija, gdje su smrt i život potpuno izjednačeni, sa željom pregledavanja pakla bez ikakvih posljedica po sam život. Kako život učiniti otpornim na sve-proždiruću crnu vatru smrti?
O tome u nastavku koji slijedi...
srijeda, 04.07.2007.
BEER,BEER!!!!!
Pivo, u nekim krajevima i Piva, je alkoholno piće dobijeno nepotpunim vrenjem vodenog ekstrakta ječmenog (rjeđe pšeničnog) slada uz dodatak hmelja.
Smatra se jednim od najstarijih alkoholnih pića u povijesti.
Pod pivom se podrazumijeva slabo alkoholno piće, koje se proizvodi u procesu alkoholnog vrenja iz slada, hmelja, vode i pivskog kvasca. Voda je glavni dio napitka. Slad se dobija od žitarica, najčešće od ječma i daje pivu sastojke ekstrata o kojem ovisi punoća okusa i koncentracija osnovnog ekstrata piva.
Hmelj konzervira pivo i daje mu ugodan miris i gorak ukus, dok pivski kvasac izaziva alkoholno vrenje u kome šećer prelazi u alkohol i ugljični dioksid. Pivo je potpuno prirodan i biološki uravnotežen proizvod, pa se s pravom smatra "tekućom hranom". Energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara energetskoj vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka.
Pivo je jedno od najpopularnijih alkoholnih pića. Tijekom 1985. ekipa Škotskog narodnog muzeja iz Edinbourgha iskopala je u Rimu, na jednom od hebridskih otoka, posudu od terakote s nepoznatim sastojcima, iz neolitskog doba. Analizom tog nalaza dobijen je napitak za pivo, koje se dobijalo od zobi, ječma, meda i paprati. Ovo piće, za koje mnogi tvrde da je zapravo jelo, koristilo se već u pretpovijestnom razdoblju. Proizvodili su ga Kelti, Germani, Slaveni i Skiti. Proizvodilo se od ječma, pšenice, zobi i heljde, a mnogi stari narodi dodavali su mu razne začine i med. Današnji glavni sastojak, hmelj, počeo se koristiti tek u 13. stoljeću. Pivopijska središta u starom vijeku bila su u Armeniji, Mezopotamiji i Egiptu. Odatle su pivo kasnije preuzeli Grci i Rimljani.
Sastojci su: voda, etanol, ugljični dioksid i neprovreli dio ekstrakta (suhe tvari) slada. Udio etanola ovisi o koncentraciji suhe tvari u sladu od koje je pivo proizvedeno i stupnju prevrenja. Ovisno o vrsti piva, udio alkohola može biti različit, tj. manji od 0,5% kod "bezalkoholnih" piva i veći od 8% kod ječmenih vina. Lager piva sadrže do 0,5% ugljičnog dioksida, koji mu daje svježinu, te bitno utječe na pjenušavost. Stabilnost pjene ovisi o koncentraciji i kemijskom sastava neprevrelog dijela ekstrakta, pa se piva s više ekstrakta mahom jače pjene. Trajnost pjene ovisi o količini i kemijeskom sastavu ekstrakta i varira kod različitih vrsta piva. Mjehurići ugljičnog dioksida koji se dižu s dna prema površini pomažu održavanju pjene. Ekstrakt piva pretežno čine ugljični hidrati i manja količina proteina, aminokiselina, glicerina i sastavnih dijelova hmelja. O sastavu ekstrakta ovisi punoća okusa piva. Kemijski sastav ekstrakta ne ovisi samo o vrsti slada, nego i o načinu proizvodnje sladovine i vođenja fermentacije, odnosno stupnja konačnog prevrenja na kraju fermentacije.
Prema starim iskopinama i zapisima arheolozi su utvrdili da su stari Babilonci proizvodili pivo u domaćinstvu još 7000 godina p.n.e. Imali su 16 sorti piva, a za vrenje su koristili ječmeni šećer i pšenicu. Odande se proizvodnja piva prenijela u stari Egipat, Perziju, Grčku i druge zemlje. Egipćani su poznavali proizvodnju piva već 2000 godina p.n.e., a Grci su, primajući civilizaciju od njih, naučili i vještinu proizvodnje piva, za njima Rimljani, pa stari Germani i onda ostale europske zemlje. U je doba pivo je proizvođeno od šećera, ali bez hmelja, tako da je dobijeni proizvod bio vrlo kisel. Tada su u pivo dodavali različite trave - pelin, lupin glog, šafran i dr. Primjena hmelja predstavlja važno otkriće i čini osnovu suvremene tehnologije piva. Hmelj se prvi put počeo koristiti u Novogorodskoj Rusiji. Usavršavanje parnog stroja vrlo se povoljno odrazilo na razvoj pivarstva. Najvažniji tehnički pronalazak predstavlja pronalazak stroja za hlađenje. Zahvaljujući najvažnijim znanstveno-tehničkim dostignućima u 19. st., stvorene su pretpostavke za pretvaranje usitnjenih poduzeća u velike pivovare.
P.S.ovo je samo za pijance i za metalce!!!!
utorak, 03.07.2007.
Jos malo o Black metalu i njegovu razvitku sa opisanim Bandovima
Black metal je mracni i brzi ekstrenmni metal koji je uglavnom baziran na melodiji kojom izrazava svoje teme. Od svih ostalih metal podvrsta, black metal je najblizi modernom slusaocu. Poznato je da death i black metal predstavljaju dva ekstremna metal pravca, ali nisu toliko povezani. Medjutim cesto cete cuti od velikih “strucnjaka i kriticara muzike” osporavanja i sve moguce negativne kritike na racun, kako black metala, tako i death metala. U nastavku teksta pozabavit cu se black metalom, njegovom istorijom, ideologijom i najznacajnijim bendovima.
Black metal je izuzetno brza, agresivna i provokativna muzika. Za muziku su znacajni: ekstremni vristeci vokali (koji i najcesce odbijaju vecinu ljudi vec kod prvog slusanja), karakteristicni black metal gitarski riffovi (neki ih zovu klizecim), tehnika ukrucivanja ruke kod bubnjanja da bi se postigla sto veca brzina (blastbeat tehnika), razne vrste klavijatura u svrhu postizanja raznih ciljeva, prechorus i chorus se po pravilu ne upotrebljavaju, solaze znaju biti izbjegnute, nije ni rijetka uoptreba zenskih vokala. Medjutim pored muzike znacajan je jos i imidz: cesto cete vidjeti kod black metal bendova tzv. corpse painting (lice obojeno u crno-bijelim bojama), raznorazne siljke, koncerti znaju biti uz mnogo vatre, a i krvi. Medjutim neki black metal bendovi teze razvijanju svog vlastitog imidza i ne koriste gore spomenute stvari. Tekstualna strana pjesama cesto zna biti posvecena prirodi u svoj njenoj ljepoti, ali i antikrscanskim temama. Black metal je, logicno posto je skupa s death metalom evoluirao, zadrzao dosta tehnika i ritmickih varijacija od death metala, ali je i razvio i specificnu, nevjerovatnu, emotivnu i poetsku vezu spram muzici. Znaci melodija je glavni dio kod pisanja pjesama, ali pri tome su vazne i ritam, struktura i tehnika od death metala. Ideologija black metala bila bi nihilizam i pomalo herojsko anti-drustveno glediste.
I u sklopu black metala mogu se vidjeti razni drugi podpravci. Tzv. primitivni black metal (Darkthrone) za vecinu je u stvari i pravi black metal, a mnogi bendovi bi ga uzimali kao osnovu na koju bi izgradili vlastiti zvuk i originalnost (Satyricon, Emperor, …). Neki bendovi su ubacili dosta elemenata klasicnog deatha u svoju black metal muziku (npr. Dissection), neki opet thrash (npr. Old Man’s Child), drugi gothic metal (npr. Cradle Of Filth, Dimmu Borgir). Ali svima njima je zajednicka ta black metal jezgra koju su sad oni dalje razvijali i nadogradjivali.
Dosta je tesko naci prave zacetnike black metala, po nekim to je bend Black Widow, jer je citava black metal istorija dosta komplikovana. Ali ipak stoji da su Black Widow prvi izjavili da oni sviraju black metal i time se etiketirali kao black metal bend. Po nekima su Venom, Celtic Frost i Bathory tek bendovi druge generacije black metala, ali svejedno njihov znacaj je ogroman i neosporan. Zbog toga cu ih u kracim crtama i predstaviti.
Venom (iz Newcastlea, Engleska) su osnovali ’80. trojica poznata pod pseudonimima Cronos (vokali, bas), Mantas (gitara) i Abaddon (bubnjevi). Inace ta upotreba pseudonima cesta je u black metalu. Sto se tice vremenskog razdoblja Venom bi spadao u NWOBHM, ali oni su se po dosta karakteristika razlikovali od ostalih bendova iz te faze. Njihove karakteristike bile su jako brza i zestoka svirka, izricito antikrscanski tekstovi i takav imidz. Opcenito Venom su bili velika inspiracija za nove mlade muzicare, narocito black metal muzicare. ’81 su prvi put upotrijebili termin black metal i tako nazvali svoj drugi album “Black Metal”. Ono sto baca negativnu mrlju na Venom je to sto su oni samo upotrebljavali taj antikrscanski sotonisticki stav i imidz u komercijalne svrhe kako bi im se albumi sto bolje prodavali. Nakon treceg albuma pocinju gubiti na kvaliteti, ceste su bile promjene clanova, a i fanovi ih polako napustaju sto je sve dovelo do raspada. Ponovo su se ujedini ’96 (album “Cast In Stone”), a 2000 izdali su “Resurrection” ali bez legendarnog bubnjara Abaddona. Ali ono po cemu ih treba pamtiti su prva tri legendarna albuma: “Welcome To Hell”, “Black Metal” i “At War With Satan”.
Celtic Frost je isto svirao dosta neobicno zestoku muziku za to vrijeme. Osnovani su ’84, a glavni mozak benda je bio T. G. Warrior. Danas grupa vise ne postoji, ioako postoje informacije da bi se mogli reformirati i snimiti novi album. Ono po cemu su zasigurno ostali zapamceni su fenomenalni albumi: “Morbid Tales”, “To Mega Therion” i “Into The Pandemonium”.
Bathory u stvari cini jedan jedini covjek – Quorthon koji je uvijek sve sam radio na svojim izdanjima. Osnovao je bend Bathory sredinom osamdesetih u Svedskoj, a bio pod jakim utjecajem Venoma premda su svirali dosta zesce s jos vecim akcentom na sotonizam, ali i skandinavsku mitologiju. Pored dosta odlicnih albuma jako je tesko izdvojiti najbolje, ali po misljenju fanova to bi bili: “Under The Sign Of The Black Market” i “Hammerheart”. Ali nakon odlicnih albuma izasao je 2001. “Destroyer Of Worlds” koji je apsolutni promasaj u svakom smislu.
Danas kada kazete black metal jedan od nerijetkih asocijacija je i Norveska, zamlja koja je krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih bila pravi rasadnik odlicnih black metal bendova, zemlja iz koje je i krenuo taj poznati black metal boom ‘90tih. Ali i Norveskoj sve ono najgore sto se desilo metalu uopste, blacku narocito mozemo zahvaliti, u nastavku slijedi sta to. Kad bi o svakom norveskom black metal bendu pisao onda bi se ovaj clanak previse otegao, komotno se moze jedan drugi napisati pod naslovom ‘Norveski black metal bendovi’. Ali eto kroz par recenica da prodjem svaki od njih i da istaknem sto je vazno.
Pocet cu od legendarnog benda Mayhema. Bend je osnovao ’84 gitarista Euronymous (grcka mitologija – ‘princ smrti’), basista Necrobutcher i bubnjar Manheim; kasnije im se kao vokal pridruzuje Maniac, a kao novi bubnjar Hellhammer. Remek djelo koje su napravili zove se “De Mysteriis Dom Sathanas” (klasika blacka) pored niza drugih odlicnih albuma. Pamte se i po koncertu u Leipzigu ’90 kada su u publiku bacali sirovo meso, a novi pjevac im je bio Dead koji je fino raju zabavljao tako sto ih je prskao svojm krvlju prethodno se posjekavsi nozem. Euronymus je bio i osnivac “Crnog kruga”, jedne teroristicke organizacije koja se borila protiv krscanstva. ’91 pjevac Dead si oduzima zivot pistoljem, a njegov prijatelj Euronymous slika njegovo mrtvo tijelo i salje slike kao upozorenje drugim bendovima. Crni krug se zalagao protiv engleskih, svedskih i finskih metal bendova koji su po njima bili premekani, odnosno nedovoljno zli. Tako su se pod njihovim napadom nasli izmedju ostalih i Therion i Paradise Lost. Medjutim ni Euronymous nije slavno zavrsio. Varg (Vuk) Vikernes clan Burzuma poznat i kao Count Grishnackh (ork iz Gospodara prstenova) poceo je prigovarati Euronymousu da puno prica, a malo radi, odnosno da zeli preuzeti vodstvo nad Crnim krugom, a isto je i odugovlacio izdavanje Burzumovog albuma za koji mu je bilo unaprijed placeno. ’93 Varg dolazi skupa s Snorreom (clan Thornsa) do kuce Euronymousa i nakon kratke svadje ga okrutno ubija sa 16 uboda nozem u ledja i 7 u vrat i glavu. I prije je Varg ucestvovao u teroristickim akcijama paljenja starih norveskih drvenih crkvica, a sliku jedne spaljene crkve stavio je i na omot Burzumovog albuma “Aske”. Iako je Varg imao namjesten alibi, policija ga je ubrzo razotkrila i osudila njega (na maksimalnih 23 godine zbog pljacke, ilegelnog posjedovanja eksploziva, oskrvnuca grobova, paljenja crkvi i ubistva), Snorrea kao saucesnika (na 9 godina), ali i jos 12 clanova Crnog kruga. Od tada Crni krug vise ne djeluje.
Par recenica i o Burzumu (doslovno: mrak, tama) : dakle vec spomenuti Varg Vikernes je bio mozak Burzuma (i jos uvijek!). Izdali su 5 albuma i jedan mini. Vjerovatno i najbolji album im je “Hviss Lyset Tar Oss”, a sto je zanimljivo Varg i dalje djeluje iz zatvora i pokazuje da nema namjeru odustati od svoje idoelogije (nacisticko-odinisticka), a muzicki se malo udaljio i sve vise je orjentiran na industrial, manje daje akcenta gitarama, a znatno vise klavijaturama, sto mu sve siri krug pozitivnih kritika, naravno muzickih.
Jos jedan znacajan bend iz prvog vala norveskih black metal bendova je svakako i Darkthrone. Osnovao ih je ’86 Fenriz, a ostatak benda je: Zephyrous (gitara), Nocturna Culta (vokali, gitara), Dag Nielsen (bas). Na prvom albumu “Soulside Journey” svirali su death metal. Nakon njega mjenjaju pravac i pocinju svirati black metal, na sta je Dag napustio bend. Ono po cemu ce ostati zauvjek zapamceni je svakako genijalni album, jedan od najboljih black metal albuma svih vremena, njegovo velicanstvo “A Blaze In The Northern Sky”. Inace poznati su kao true Norwegian black metal band. Produkcija im je bila garazna sto dodatno daje na atmosferi. Na sebe su skrenuli pozornost kada su na straznji omot albuma “Transilvanian Hunger” stavili “Norsk Arisk black metal” ili u prevodu norveski arijevski black metal, a sta su time rekli i sami zakljucite. Poslije toga se digla velika prasina pa je bend javno izdao pismo izvinjenja. I jos jedan zanimljiv podatak za darkthrone je i taj sto je Zephyrous iznenada napustio bend i nestao u nepoznatom pravcu. Proslogodisnjim “Plaguewielder” (’01) vracaju se starim stazama.
U pocetku je black metal odbijan kako kod diskografskih kuca tako i kod renomiranih casopisa. Ali posto se val black metal nije mogao zaustaviti sve vise je imao fanova, magazini su polako pocinjali pisati o black metal bendovima, a i vece diskografske kuce pocele izdavati njihove albume. Da se ovom prilikom dotaknem i black metal fanova. Oni zadrti, pravi blackeri uvijek su bili muzicki uskoumni, samo cijene black metal i to ne sve bendove, ako bi se koji probio i postao popularniji u svijetu, odmah bi mu okretali ledja. Ako je bas kvalitetan bend ne moze onda stalno biti zestoki underground, ali to nece doticni da shvate. Ali takvih je od pocetka bilo i takvih ce i biti u buducnosti, ne u velikom broju, ali ipak prisutni.
Ali da se vratim, gdje drugo nego opet u Norvesku. Postoje jos cetiri izuzetno dobra benda: Emperor, Immortal, Satyricon i Enslaved. Pa o svakome opet pomalo. Emperor nam dolaze iz Telemarka, a osnovani su ’91 u postavi Ihsahn, Samoth i Mortiis. Proslavili su se vec demo snimkom (’92) “Wrath Of The Tyrant”, a slijedece godine izdaju split album s Enslavedom (na bubnjevima Bard Faust). Prvi album izdaju ’94 i taj album je jedan od najboljih black metal albuma ikada objavljenih “In The Nightside Eclipse”. Ali posto se radi o black metal bendu iz Norveske ne cude slijedece: Bard Faust osudjen je na 14 godina zatvora zbog ubistva homoseksualca (koji mu se nabacivao), a Samoth je osudjen na 16 mjeseci zbog paljenja crkve. Nakon sto je Samoth izasao iz zatvora prekinuo je s kriminalom i u potpunosti se posvetio muzici (osnovao Nocturnal Art Production). Bend se dalje razvija i postaje sve originalniji, tako “X Equilibrium" iz 99 zvuci kao progresivni black metal s dosta inteligentnim stihovima. Naravno zbog toga gube dosta fanova, ali rade svoj posao odlicno. Njihov cetvri i zadnji album iz 2001 “Prometheus – The Discipline Of Fire & Demise” je njihovo najzrelije umjetnicko ostvarenje, ali na zalost i zadnji album Emperora kao benda. Naime, posto su objavili da su postigli svojim izdanjima sve sto se u black metalu moze postici, bend prestaje s radom. Da li ce ovo biti i stvarno zadnji album Eperora ostaje da se vidi.
Bend Enslaved se prvo oglasio spomenutim split albumom s Emperorom, a prvo pravo izdanje im je iz ’94 “Enslaved” (poznat i pod “Vikingligr Veldi”). Osnova benda je dvojac Grutle Kjellson (vokali, bas) i Ivar Bjornson (gitara) koji kao sto vidite ne koriste pseudonime, a i ne koriste corpse painting niti su imali ikakve veze sa Crnim krugom. Time su i utrli put tzv. viking metalu. Karakteristicne su im duge pjesme, izuzetni riffovi i halucinirajuca atmosfera. Status legendi vec su postigli slijedecim albumom “Frost” koji je imao dosta folklornih elemenata, a i tekstova na islandskom jeziku o vremenu vikinga. Bend je izuzetno cjenjen i od kritika u Norveskoj.
Za Satyricon odmah upada u oci da ni jedan od clanova koji su osnovali bend danas vise nije u postavi. U pocetku je bend svirao death metal, ali ubrzo prelaze na black, sto se ocigledno vecini nije svidjelo pa zato i ti odlasci iz benda. Satyr (vokal) i Frost (bubnjevi) su postali temelj Satyricona nakon sto ih je napustila prijasnja postava. ’94 izdaju debi album (black Satyricoa) “Dark Medieval Times”, a album obiluje srednjevjekovnim temama, jednostavnim bubnjanjem, a ima dijelova s klasicnom gitarom. Uslijedili su “The Shadowthrone” (’95) i “The Forest Is My Throne” (’96). Ali njihovo pravo remek djelo je “Nemesis Divina” iz ’96 kojim postaju jedan od vodecih black metal bendova. Na albumu “Rebel Extravaganza” (’99) u njiovoj se muzici osjeti dosta industrial elemenata koji su bili zaduzni za atmosferu, ali to se bas i fanovima nije toliko svidjelo. Ali i dalje je to black metal i naravno stari dobri Satyricon.
I za kraj o ovoj norveskoj cetvorki ukratko o Immortalu. Za ovaj bend kazu da ima najperspektivniju buducnost,a meni su izuzetno dragi. Legendarna postava Abbath (vokali, bas), Demonaz (gitara), Jorn (gitara) i Armagedda (bubnjevi) od pocetka je stavila black metal sceni do znanja sta mogu ocekivati od ovog benda. Dvojac Abbath i Demonaz nije imala nikakve veze sa Crnim krugom, a ni tekstualno nisu bili na toj razini. Oni su vise zaokupljeni norveskom prirodom, klimom i prirodnim ljepotama koje slave u svojim pjesmama, a koriste dosta naglasen corpse painting. ’92 izlazi njihov debi album “Diabolical Fullmoon Mysticism”, ali na njemu nije bio Jorn na drugoj gitari. Slijede “Pure Holocaus” (’93), “Battles In The North” (’95), “Blizzard Beasts” (’97), “At The Heart Of Winter” (’99), “Damned In Black” (’00) i ovogodisnji fenomenalni album “Sons Of Northern Darkness” (’02). Nakon nekih promjena u postavi danasnja izgleda ovako: Abath (gitara, vokali), Horgh (bubnjevi), Iscariah (bas). Demonaz je nakon povrede ruke poslije snimanja “Blizzard Beasts” morao prestati svirati gitaru, a tad ga je Abath i zamijenio na gitari, ali bez obzira na zdravstvene probleme sudjeluje u radu Immortala svojim odlicnim tekstovima, i predstavlja za Immortal covjaka u sjeni koji ima dosta pomaze.
Naravno postoji tu jos citavo more kvalitetnih norveskih black metal bendova, evo ovom prilikom cu ih sad samo nabrojati: Gorgoroth (primitivni black metal), Old Man’s Child (spoj blacka i thrasha), Borknagar (black, folklor i prirodna magija), Ulver (u pocetku black metal folklorno orijentisani albumi), Zyklon (sastavljen od clanova Emperora i Myrkskoga), Solefald (jazz elementi), The Kovenant, Limbonic Art, Myrskog, Ancient, Thorns, Aeternus, Carpathian Forest itd itd.
Namjerno nisam spomenuo Dimmu Borgir, zato sto cu nesto vise o njima napisati u nastavku. Poceli su svirati onaj jednostavni, sirovi black metal, ali su uspjeli razviti svoj stil i albumima kao sto su “Stormblast”, “Enthrone Darkness Triumphant” zauzeli su svoj polozaj u black metalu. Uz Cradle Of Filth jedan su od najpopularnijih black metal bendova, po pravilu imaju uspjesne turneje, zadovoljavajuce zarade i veliki broj fanova. Ne moze se reci da sviraju cisti black metal, ima tu dosta primjesa goth metala, ali jezgra je svakako black metal, i apsurdno ih je kritizirati radi neke navodne komercijalizacije. Na vecini black metal stranica naci cete koliko toliko pozitivne kritike na prva ostvarenja, ali na daljnja samo pljuvanje, i to neosnovano i bez razloga. Dimmu Borgir svakim albumom dizu svoj stil, ali i black metal za jedan visi nivo, a dokaz za to je i proslogodisnji odlicni album “Puritanical Misanthropic Euphoria”. Za bend su isto karakteristicne ceste promjene clanova.
Dvije dosta slicne grupe, muzicki, ali i po nemilosrdnim kritikama blackera su vec spomenuti norveski Dimmu Borgir, ali i engleski blackeri Cradle Of Filth. COF je vjerovatno jos i popularniji od Borgira, a iza sebe ima citave legije fanova. Oba benda ima daleko visi auditorijum od bilo kog drugog black metal benda, a razlog za to treba traziti u elemetima goth metala. Ali Cradle Of Filth izgradili su opet svoj vlastiti sound: black metal kao jezgra uz primjese thrash, heavy metala i spomenutog gothic metala. I oni isto kao i Borgir su suoceni sa cestom promjenom postave i kritikama zavidnih black metal bendova i fanova. Debi album “The Principle Of Evil Made Flesh” su izdali ’93 i samo cete taj album naci na nekim black metal top listama najboljih svih vremena. Sasvim neopravdano jer su im i drugi albumi jednako dobri, ako ne i bolji od debija. Zanimljivo za COF je to sto je trenutno jedino pjevac Dani iz originalne postave benda. Fanovi s nestrpljenjem ocekuju izlazak novog albuma koji bi mogao izaci pocetkom 2003.
Da neko ne pomisli da Svedska nema dobre black metal bendove, evo i kratkog pregleda svedske black metal scene. Po meni jedan od najboljih svedkih bendova svakako je Dark Funeral. Vaze za jedan od najbrzih black metal bendova, skepticari su sumnjali da bend upotrebljava neka tehnicka sredstva kojima postizu tu nevjerovatnu brzinu (“The Secrets Of The Black Arts”), ali jednako su brzi i zestoki i na koncertima. Albumom “Diabolis Interium” su jos jednom dokazali kako i oni imaju itekako puno toga reci i pokazati danasnjoj black metal sceni.
Jos jedni poznati blackeri iz Svedske su svakako i Marduk koji su albumom “Panzerdivision Marduk” pokusali izdati najbrzi i najbrutalniji album ikada. Podjeljena su misljanja o tome da li im je to uspjalo ili ne, ali jedno stoji kao i kolege Dark Funeral nije im strana izuzetno brza i zestoka svirka, s tim sto im dobro ide i sa sporijim tempom. Jos treba spomenuti: Dissection (izdali remek djelo “Storm Of The Light’s Bane”), Naglfar i Vintersorg.
ponedjeljak, 02.07.2007.
Immortal i pocetci danasnjeg Black metala
Korijeni legendarnog norveškog benda Immortal sežu u kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, točnije u 1988., kada su u Bergenu osnovani death metal bendovi Amputation i Old Funeral. U dvije je godine svaki bend objavio dva dema, a Amputation su predvodili bubnjar Armagedda i Demonaz, da bi im se kasnije pridružio Abbath, koji je bio u Old Funeralu, uz ostale, s Vargom Vikernesom, kasnijim liderom Burzuma, a jedno vrijeme i s Demonazom.
Amputation 1990. godine prestaje s radom, ali, samo s tim imenom, obzirom da Abbath, Demonaz i Armagedda ubrzo osnivaju drugi bend, kojemu daju ime Immortal i koji u početnom periodu također svira death. Međutim, utjecaju nadirućeg blacka, a poglavito pokojnog Mayhemovog gitariste Euronymusa, jednog od ključnih ljudi u razvoju tog metalnog subžanra, nisu odoljeli niti oni, pa tako 1991. dolazi do stilske reforme.
Nakon dva dema i EP-a "Immortal", grupa 1992. i 1993. godine objavljuje dva kultna black metal albuma "Diabolical Fullmoon Mysticism" i "Pure Holocaust", zahvaljujući kojima postaju jedan od vodećih bendova tog, u to vrijeme možda i najpopularnijeg metalnog pravca.
Sa sljedeća dva albuma, "Battles In The North" (1995.) i "Blizzard Beasts" (1997.) potvrđuju svoju kvalitetu i zadržavaju mjesto pri, pa moglo bi se čak reći i na samom vrhu. Tada iz grupe, koja je doživjela nekoliko promjena (Armagedda je otišao još 1992.), odlazi i Demonaz, međutim, ne u potpunosti, obzirom da za naredne albume piše tekstove, a bavi se i managerstvom. Dvije godine kasnije izlazi "At The Heart Of Winter", a odmah sljedeće, 2000., i "Damned In Black".
Popularnost ovog benda je, za razliku od većine koji su krenuli istovremeno, ali i prije i poslije njega, kontinuirano rasla, što nije prošlo nezamijećeno niti u Nuclear Blastu, s kojim potpisuju ugovor i 2002. godine objavljuju sjajan, po nekima i njihov najbolji album "Sons Of The Northern Darkness".
I tada, na vrhuncu popularnosti, u lipnju 2003. godine stiže vijest, koju su potpisali Abbath, Horgh i Demonaz, da se Immortal raspada, a informacije o tome bile su dosta škrte. Uglavnom su se, uz zahvalu fanovim široma svijeta koji su ih podražavali tijekom 13 godina i na svih sedam albuma, svodile na razlaz zbog 'obiteljskih razloga'.
Raspad benda bio je ogroman šok za vojsku blackera, čiji je omiljeni stil dosta brzo nestajao i opravdano su se bojali da je sa scene, nakon Emperora, zauvijek otišlo još jedno veliko ime. Uslijedile su potom tri godine bez prevelikih novosti, izuzmemo li neke tribute svirke, manje bitne angažmane i Horghov 'prelazak' u Hypocrisy.
A onda se nekako potajno počelo najavljivati da Abbath ima novi projekt, koji se zove I, a s njim su još Armagedda, zatim Ice Dale, gitarista Enslaveda, te ex-Gorgoroth & Sahg basista T.C. King.
To je ugodno iznenadilo njegove obožavatelje, a u kategoriju iznenađenja mogao se svrstati i stil kojeg su prezentirali na debitantskom albumu. Naime, iako je većina ljudi, s obzirom na ranije muzičko opredjeljenje članova novog benda, očekivalo veliku dozu infuzije posrnulom blacku, to se nije dogodilo, jer je I složio žestoki rock album "Between Two Worlds", s jakim utjecajima Motorheada i Black Sabbatha, ali i Venoma, Bathoryja, Immortala i još nekih kultnih bendova.
Prvotno iznenađenje zamijenilo je veliko odobravanje onoga što Abbath radi. Iako se doista radi o kvalitetnom materijalu, stekao se dojam da su ga se fanovi toliko zaželjeli, da bi, što god da je objavio, vrlo vjerojatno bilo jednako dobro prihvaćeno. Jer, njegov je povratak značio da se pali ugasla nada o reunionu Immortala. Koji se u konačnici i dogodio.
Naime, negdje pri finaliziranju materijala grupe I, objavljena je najprije sramežljiva, a potom i službena informacija da se Immortal vraća. Mnogi su je primili s nevjericom, međutim, ona je ubrzo potvrđena, te je i službeno objavljeno da se, nakon legendarnog Emperora, vraća i Immortal, i to u postavi Abbath, Horgh, te novi basista Apollyon (Aura Noir, Apostasy). A kada su potvrđeni nastupi na Wackenu Open Airu, dva američka, te onaj na Metal Campu, dileme više nije bilo; Immortal je opet tu. Na veliko veselje brojnih štovatelja, kako blacka, tako i svih koji cijene vrhunske metal bendove.
Ova su zadnja događanja, vezana uz debut album skupine I, te povratak Immortala, mnogima su ponudili priliku da popričaju sa živućom legendom, Abbathom, pa je niti ja nisam želio propustiti. Razgovor s njim bio je izuzetno ugodan i prikazao se u potpuno drukčijem svjetlu od onog u stilu naslova zadnjeg Immortalovog albuma; "Son(s) Of Northern Darkness", s kojim ga se, više onako metoforički povezuje. Baš suprotno, bio je izuzetno dobro raspoložen i na sva je pitanja odgovarao odmjereno, sigurno, a i smisao za humor nije mu stran.
nedjelja, 01.07.2007.
Black metal oda samih pocetaka!!!
Venom - Black Metal, album s kojim je sve počelo
Black metal je kontroverzni pravac koji uz Death metal ulazi u krajnosti izrazavanja bijesa i agresije. Nastaje u ranim 80-im na temeljima bendova Venom, Celtic Frost i Bathory cija je inspiracija prvenstveno bla kroz tekstualnu stranu (sotonizam, spiritizam, magija, fantazija, priroda), dok manje kroz glazbu koju sami razvijaju. Taj period je ujedno prozvan Prvim valom black metala. Pocetkom devedesetih, zapoceo je Drugi val. Tada je black metal najcesce vezan uz Norvesku (zemlja porijekla), gdje se kao nezaobilazna trojka spominju: Mayhem ("De mysteriis dom sathanas"), Burzum ("Burzum") i Darkthrone ("A blaze in the northern sky"), ali i drugi bendovi poput Satyricon, Gorgoroth, Immortal i Emperor. Vodja Mayhema, pod pseudonimom Euronymous takodjer vodi tajnu organizaciju Crni krug koja se teroristickim akcijama (paljenje crkava) bori protiv krscanstva ali i protiv nekih bendova koje nisu smatrali dovoljno 'evil' (Paradise Lost, Therion). Stvari su kulminirale kada je vodja benda Burzum, Varg Vikernes okrutno ubio Euronymousa jer je htio preuzeti vodstvo nad krugom i zbog nerijesenih poslova oko izdavanja Burzumova albuma (Burzum je bio pod Euronymousovom izdavackom kucom). Vikernes je osudjen na 23 godine zatvora i od tada vise ne djeluje 'Crni krug'. Black metal je pokupio silne kritike od mnogih sektora drustava koji nisu razumjeli bit black metala zbog tekstova u kojima su spominjani sotonizam, krscanstvo, rat, mrznja prema ljudima itd. Medjutim, u isto vrijeme, black metal je dozivio meteorsku popularnost medju metal fanovima tokom 90-ih.
Tako je nastao black metal!!!
utorak, 26.06.2007.
Black Metal s vama
Ovo je samo pocetak kasnije bude jos vise!!!!
